Efikasnost autohtonih bakterijskih izolata u suzbijanju Sclerotinia sclerotiorum

Abstract

Sclerotinia sclerotiorum (Lib.), prouzrokovač bele truleži, široko je rasprostranjena i prouzrokuje štete na više od 400 biljaka domaćina, uključujući brojne ratarske i povrtarske biljke, kako u polju, tako i u skladišnim uslovima. Kako plodored i hemijske metode, često nisu dovoljno efikasni u kontroli ovog patogena, cilj ovog rada bio je da se ispita efikasnost bakterijskih izolata roda Bacillus u suzbijanju S. sclerotiorum. Antagonistička aktivnost 6 autohtonih bakterijskih izolata (Bacillus subtilis Z3, Bacillus mojavensis 5B2, Bacillus mojavensis R6, Bacillus firmus S5, Bacillus proteolyticus 7E i Bacillus thuringiensis 109 /18 1.) ispitivana je metodom dvojne kultivacije. U Petri kutijama sa krompir-dekstroznim agarom (PDA) zasejani su fragmenti (Ø8 mm) izolata S. sclerotiorum, a potom su bakteriološkom ezom, na udaljenosti 3 cm od fragmenata gljiva, naneti bakterijski sojevi. U kontrolnom tretmanu, naneti su fragmenti micelije izolata fitopatogene gljjive bez prisustva bakterijskog soja. Ogled je izveden u tri ponavljanja po tretmanu. Očitavanje 35 rezultata je urađeno nakon inkubacije u trajanju od 7 dana na temperaturi od 25 ± 1oC, merenjem prečnika inhibicije. Bakterijski sojevi koji su pokazali najveću efikasnost u ovom testu, ispitivani su i u biotestovima na listovima kupusa i krtolastom povrću (mrkva i paštrnak) u laboratorijskim uslovima. Bakterijski izolati Bacillus mojavensis 5B2, Bacillus mojavensis R-6 i Bacillus thuringiensis 109/18 1. pokazali su antifungalnu aktivnost prema Sclerotinia sclerotiorum. Najveći procenat inhibicije (PIRG) zabeležen je kod Bacillus mojavensis R6 (56.47%), zatim kod B. mojavensis 5B2 (49.41%) i B. thuringiensis 109/18 1. (48.24%), dok Bacillus subtilis Z3, Bacillus firmus S5 i Bacillus proteolyticus 7E nisu pokazali antifungalnu aktivnost prema S. sclerociorum. U biotestovima, bakterijski sojevi Bacillus mojavensis R6, B. mojavensis 5B2 i B. thuringiensis 109/18 1. inhibirali su porast micelije i sklerocija i na taj način sprečili razvoj S. sclerotiorum, za razliku od kontrolnih tretmana u kojima je došlo do formiranja karakterističnih simptoma koje ovaj patogen prouzrokuje. Iz tog razloga, ovi bakterijski sojevi mogu biti potencijalni biološki agensi za kontrolu S. sclerotiorum, na ekološki prihvatljiv i siguran način.